Veles

Veles je jedno od najstarijih i najsloženijih božanstava slavenske mitologije, gospodar podzemlja, stoke, magije i skrivenog bogatstva. U različitim krajevima i pričama pojavljuje se u različitim oblicima te čuva skrivene putove i mami duše prema moći ili propasti.

Dok Perun vlada olujnim nebesima, Veles vlada svime što pripada zemlji i onime što leži ispod nje: korijenjem, vodama, stadima i tihim bogatstvima zemlje. Zajedno čine dvije polovice slavenske kozmologije, nebo i zemlju, grom i sjenu, poredak i njegovu skrivenu protutežu.

Oblik i narav

Veles se može pojaviti u različitim oblicima, kao rogata zvijer, sakrivena zmija, veliki vuk ili zasjenjena prilika ogrnuta zemljom i maglom. Oči mu sjaje u podzemnoj tami, a glas mu vijuga kroz rijeke i korijenje drveća. U nekim je pričama veliki bik podzemlja, u drugima bradati starac oslonjen na pastirski štap, uvijek promjenjiv,...

Tko susretne Velesa, rijetko ga vidi u istom obličju dvaput. Najstarije predaje nazivaju ga skotij bog, „bog stoke”, gospodar svakog rogatog i papkastog stvorenja zemlje.

Tko poznaje korijenje, poznaje ono što leži ispod.

Gospodar stoke, magije i pjesme

Veles je čuvar stada i zaštitnik blaga. Vlada magijom, bogatstvom i umijećem pjesme. Seljaci su ga zazivali za zdravlje svoje stoke, trgovci su njegovo ime izgovarali nad žitom i srebrom, a stari slavenski pjesnici bili su poznati kao „Velesovi unuci”, jer se smatralo da je zaštitnik pjesnika i čuvara sjećanja.

Njegovo je bogatstvo ono koje raste tiho, na pašnjaku, u žitnici, u znanju koje se prenosi od usta do usta. Onima koji su se usudili prepustiti mu se, nudio je vodstvo u dubinama podzemlja i mudrost do koje nijedan otvoreni put ne vodi.

Iz šapata podzemlja bogatstva se rađaju ili nestaju.

Rituali i darovi

Darovi Velesu ostavljali su se ondje gdje živi svijet dodiruje skriveni: pod korijenjem drveća, na rubu šume, u špiljama ili uz duboke riječne obale. Mlijeko, vuna, srebro i sol bili su česti darovi, tihe stvari za tihog boga.

Knezovi Kijevske Rusi zzaklinjali su se ne samo Perunom, nego i Velesom, „bogom stoke”, vežući svoja obećanja i za nebo i za zemlju. Dolaskom kršćanstva njegovo ime nije nestalo, zadržalo se u svetom Blažu (Vlas), zaštitniku pastira, čiji zimski blagdan još nosi odjek starog slavenskog dana kada se stoka blagoslivljala u Velesovo ime.

Sukob s Perunom

Središnji mit slavenske kozmologije jest sukob između Peruna i Velesa. Veles izaziva gromovnika, krade mu stoku, vode, ponekad i ženu, a zatim bježi u skrovište: pod kamenje, u stabla, u tijela ljudi i zvijeri. Perun ga progoni preko neba, a svaka je oluja odjek tog lova.

U nekim prepričavanjima, oblik koji Veles poprima u bijegu jest oblik Zmeya, velikog zmaja planinskih dubina. U drugima je jednostavno zmija u korijenju, nevidljiva i neuhvatljiva. Kada Perun napokon udari, pada kiša, i svijet je nakratko ponovno u ravnoteži.

Zagonetka Velesa

Veles je i saveznik i protivnik, zaštitnik bogatstva i gospodar sjena. Onima koji mu se obrate može donijeti blagostanje i mudrost, ali putovi kojima vlada rijetko su jednostavni. Jer darovi koji dolaze iz dubina rijetko su bez cijene.

Korijenje nudi ono što otvoreno nebo nikada neće, ali uvijek nešto zadržava za sebe.